O energetskom certificiranju se ovih dana govori na veliko i čini
se kao da je sve već rečeno no ipak se pojavljuju dodatna pitanja. Prema novim
najavama iznajmljivači će morati certificirati svoje objekte, a upravo to je
stavka koja zadnjih mjeseci podiže prašinu. Ulaskom u Europsku uniju preuzeli
smo obavezu uvođenja zakona unije pa tako i ovog.
Prema Zakonu o učinkovitom trošenju energije u neposrednoj
potrošnji (Narodne novine broj 152/08, 55/12 i 101/13), Članak 20., točka
2, Vlasnik zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela dužan je imati energetski
certifikat prije promjene vlasništva, iznajmljivanja, leasinga, odnosno davanja
u zakup zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela, a prema točki 7 istog članka
vlasnik zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela dužan je čuvati energetski
certifikat najmanje 10 godina od dana njegova izdavanja. Ovi članci preuzeti su
iz Direktive 2010/31/EU. Međutim, pažljivim čitanjem Direktive dolazi se do zaključka da se nigdje ne
spominje kratkoročni turistički najam već dugoročni u kojemu se novom
stanaru/zakupcu koji plaća periodični najam/zakup treba predati certifikat na
uvid.
Osim toga, u Članku 4. pod nazivom Postavljanje minimalnih
zahtjeva energetske učinkovitosti, u točki 1., napominje se da države članice
kod postavljanja uvjeta za minimalnu energetsku učinkovitost mogu razlikovati
nove i postojeće objekte, kao i različite kategorije objekata. Dalje, u točki
2., stavcima d i e, države
članice mogu odlučiti ne postaviti ili primijeniti uvjete minimalnih zahtjeva
energetske učinkovitosti iz stavka 1. za sljedeće kategorije objekata:
- stambene građevine koje se koriste ili se namjeravaju koristiti
za period manji od četiri mjeseca u godini ili za ograničeni godišnji period te
uz očekivanu potrošnju energije manju od 25% od onoga što bi mogao biti
rezultat cjelogodišnjeg korištenja;
- samostalne građevine s ukupnom korisnom površinom manjom od 50 m
2.
U članku 4. nigdje nije navedeno podrazumijeva li to stambene
objekte koji se daju u najam, kako dugoročni tako i kratkoročni jer je
formulacija općenita.
Zaključak je da se za takve objekte ne treba ni izdati energetski
certifikat pa bi se ista odredba mogla primijeniti i na iznajmljivače
turističkog smještaja koji se koristi sezonski. Osim toga, kako turisti koji
borave kratkoročno ne plaćaju (uvjetno rečeno) prostor već uslugu noćenja na
takve kategorije objekata se navedena pravila ne bi trebala odnositi.
Nema komentara:
Objavi komentar