ENERGETSKO CERTIFICIRANJE I PRIVATNI IZNAJMLJIVAČI

O energetskom certificiranju se ovih dana govori na veliko i čini se kao da je sve već rečeno no ipak se pojavljuju dodatna pitanja. Prema novim najavama iznajmljivači će morati certificirati svoje objekte, a upravo to je stavka koja zadnjih mjeseci podiže prašinu. Ulaskom u Europsku uniju preuzeli smo obavezu uvođenja zakona unije pa tako i ovog.

Prema Zakonu o učinkovitom trošenju energije u neposrednoj potrošnji (Narodne novine broj 152/08, 55/12 i 101/13), Članak 20., točka 2, Vlasnik zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela dužan je imati energetski certifikat prije promjene vlasništva, iznajmljivanja, leasinga, odnosno davanja u zakup zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela, a prema točki 7 istog članka vlasnik zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela dužan je čuvati energetski certifikat najmanje 10 godina od dana njegova izdavanja. Ovi članci preuzeti su iz Direktive 2010/31/EU. Međutim, pažljivim čitanjem Direktive dolazi se do zaključka da se nigdje ne spominje kratkoročni turistički najam već dugoročni u kojemu se novom stanaru/zakupcu koji plaća periodični najam/zakup treba predati certifikat na uvid.

Osim toga, u Članku 4. pod nazivom Postavljanje minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti, u točki 1., napominje se da države članice kod postavljanja uvjeta za minimalnu energetsku učinkovitost mogu razlikovati nove i postojeće objekte, kao i različite kategorije objekata. Dalje, u točki 2., stavcima d i e,  države članice mogu odlučiti ne postaviti ili primijeniti uvjete minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti iz stavka 1. za sljedeće kategorije objekata:

- stambene građevine koje se koriste ili se namjeravaju koristiti za period manji od četiri mjeseca u godini ili za ograničeni godišnji period te uz očekivanu potrošnju energije manju od 25% od onoga što bi mogao biti rezultat cjelogodišnjeg korištenja;

- samostalne građevine s ukupnom korisnom površinom manjom od 50 m 2.

U članku 4. nigdje nije navedeno podrazumijeva li to stambene objekte koji se daju u najam, kako dugoročni tako i kratkoročni jer je formulacija općenita.

Zaključak je da se za takve objekte ne treba ni izdati energetski certifikat pa bi se ista odredba mogla primijeniti i na iznajmljivače turističkog smještaja koji se koristi sezonski. Osim toga, kako turisti koji borave kratkoročno ne plaćaju (uvjetno rečeno) prostor već uslugu noćenja na takve kategorije objekata se navedena pravila ne bi trebala odnositi.

http://www.propisi.hr/print.php?id=8784

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2010:153:0013:0035:EN:PDF

KATEGORIZACIJA OBJEKTA U POSTUPKU LEGALIZACIJE

Od kada je nastala obaveza legalizacije bespravno sagrađenih objekata među iznajmljivačima, sadašnjim i budućim, kruži pitanje i nejasnoća oko mogućnosti iznajmljivanja objekta koji je tek u postupku legalizacije.

Prema Članku 5. Odluke o proglašenju zakona o izmjenama i dopunama zakona o ugostiteljskoj djelatnosti donesenog  24. lipnja 2013, u članku 25. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za ugostiteljski objekt vrste soba, apartman i studio apartman ugostitelju će se izdati privremeno rješenje o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta, do izvršnosti rješenja o promjeni namjene toga prostora u poslovni prostor, a najduže do 31. prosinca 2016. godine, s tim da je za objekte koji se nalaze u zgradi čija je građevinska (bruto) površina veća od 400 m² potrebno ishoditi pozitivno mišljenje tijela nadležnog za zaštitu od požara.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osobi koja je podnijela zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine za manje zahtjevnu zgradu nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, izdat će se privremeno rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u nekoj od vrsta ugostiteljskog objekta, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu ugostitelja, a najdulje do 31. prosinca 2016. godine, ukoliko ispunjava uvjete iz stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ovoga članka, te sljedeće uvjete:

1. da je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi građevina za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje nezakonito izgrađene građevine,

2. da je u roku podnio zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine u kojoj će pružati usluge smještaja.

Dakle, zakon je omogućio obavljanje ugostiteljske djelatnosti u nelegalno izgrađenom objektu, za manje zahtjevnu zgradu, ali iznajmljivač mora imati dokaz da je u propisanom roku podnio zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja građevine.